Connect with us

Regija

Župnici ženama: ‘Trpite batine jer razvod je grijeh’

Objavljeno

na

Župnici ženama: 'Trpite batine jer razvod je grijeh'
Izvor: Jutarnji.hr

ZAGREB – Katolička crkva ima prilično tolerancije kada je u pitanju zlostavljanje žena u obitelji. Crkva, naime, nema nikakve zaštitničke i obrambene mehanizme za zaštitu zlostavljanih žena i majki, štoviše, čak se čini da župnici svojom pasivnošću staju na stranu nasilnika, nagovarajući žene da trpe i prešućuju svoje patnje u obitelji.

“Ipak razmisli malo, pa to je brak… Trebate pretrpjeti, probati, on je imao problema, ovakvih, onakvih, pa možda je to zato što pije, pa tu su djeca, pa nemojte, vi ste ta koja trebate to trpjeti, izdržati… nemoj, probaj, žena je ta koja treba pretrpjeti, udovoljiti…”, savjeti su župnika koje je objavila časna sestra Rebeka Anić u zborniku “Nasilje nad ženama”, koji je prošli tjedan predstavljen u Zagrebu.

Ona je za potrebe svog istraživanja kako Crkva može pomoći zlostavljanim ženama razgovarala sa 21 djelatnicom/volonterkom crkvenih (uglavnom Caritasovih) i nevladinih udruga te 14 žena obiteljskog nasilja u pet gradova u različitim krajevima Hrvatske. Većina žena koje su sudjelovale u istraživanju su vjernice i aktivno sudjeluju u crkvenom životu, ali nisu pomoć pronašle u Crkvi. To svjedoči i žena koja pjeva u crkvenom zboru, a jedno je vrijeme bila i u karizmatskom pokretu.

U istraživanju se navodi i primjer žene koju je upravo svećenik doveo do Caritasa. Kada je nakon brojnih pokušaja da sam sudjeluje u ozdravljenju obitelji uvidio da nema nikakva boljitka, rekao je ženi: “Bježite, nema tu kruha. Morate si naći negdje da se maknete”.

“Očekujem da župnik, makar kad posvećuje kuće, kad ide u blagoslov, da makar deset minuta posveti obitelji. Nedostaje razgovor koji bi dao nekakav uvid u stanje njegovih župljana”, priča ona, a s. Rebeka Anić kaže da bi strah da će žena biti odbačena i osuđivana od crkvene zajednice da ne zna dovoljno trpjeti, trebao zabrinuti Crkvu.

– Trebala bi nas zabrinuti spoznaja da se ljudi u Crkvi susreću, surađuju, mole, a da pri tome skrivaju i negdje drugdje rješavaju svoje životne teškoće – kaže s. Anić, dodajući da je u teološkoj literaturi u Hrvatskoj tema obiteljskog nasilja posve zanemarena pa i svećenici preporučuju ostanak u braku bez obzira na zlostavljanje. Tako je jednoj ženi mladi svećenik rekao da suprugu zlostavljaču mora dati šansu jer je grijeh razvesti se.

No, s. Rebeka Anić kaže kako bi bilo teško pretpostaviti da pastoralni djelatnici u Hrvatskoj ne znaju da crkveni zakonik dopušta bračnim parovima mogućnost rastave uz trajanje ženidbenog veza i da rastavljeni supruzi nakon rastave, ako nisu ušli u novu vezu, nisu u grešnom stanju.

– Pastoralni djelatnici tu zakonsku mogućnost ili ne poznaju ili pak zlostavljanim ženama tu mogućnost prešućuju – tvrdi ona i dodaje da sve to ujedno ukazuje na potrebu da Crkva, koja se uvijek jasno zauzimala i zauzima se za zaštitu braka i obitelji, jasnije istakne i to da se “ni ta institucija ne može čuvati po svaku cijenu: po cijenu života pojedinih članova obitelji”.

Ona kaže da razgovori sa ženama, žrtvama obiteljskog nasilja, upozoravaju i na pogrešno poimanje da brak daje pravo jednom supružniku da gospodari tijelom i spolnošću drugog supružnika ne uzimajući u obzir njegove želje i potrebe.

– Ovakav odnos prema partneru ne iznenađuje u nasilničkim odnosima jer se u njima spolnost rabi kao sredstvo iskazivanja moći i vladanja nad drugom osobom – upozorava s. Anić. Međutim, s. Rebeka Anić upozorava na važnu činjenicu da se zlostavljanja ne događaju samo u siromašnim obiteljima te da je potrebno “razgraditi i mit da su siromašnije obitelji pogodnije za nasilničko djelovanje”.

“Žene koje imaju veću izobrazbu i zaposlenje, rijetko traže smještaj u skloništima za žene i djecu”, kaže ona u svome istraživanju i dodaje da je važno da upravo svećenici pristupaju obitelji bez tih predrasuda.

Štoviše, ona pred svećenike stavlja vrlo zahtjevan zadatak, a on bi se trebao provoditi kroz zaručničke tečajeve, za koje se često čuje prigovor zbog njihova “frontalnog načina rada”, odnosno predavanja s premalo osobnih susreta te neposredne izmjene misli i iskustva.

– Mnoge obitelji trpe nasilje jer se supružnici nisu dostatno upoznali prije braka. Pitanje je koliko se na tečajevima upozorava na moguće nasilje u braku i obitelji, na znakove koji bi mogli upućivati na nasilničko ponašanje – kaže s. Anić.

Kako bi dobila što konkretnije odgovore kako crkvene ustanove pomažu žrtvama obiteljskog nasilja, poslala je upitnike na 14 nadbiskupija. Odgovore je dobila od svih, osim od Krčke biskupije, čiji je biskup Valter Župan, da paradoks bude veći, predsjednik Vijeća za obitelj HBK. 

“U sklopu Crkve u Hrvatskoj postoje samo dva savjetovališta za žrtve obiteljskog nasilja: jedno u Zagrebačkoj nadbiskupiji te jedno u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji. Postoji osam kuća za žrtve obiteljskog nasilja”, iznosi s. Rebeka Anić.

– Unatoč brizi, obiteljsko nasilje u Crkvi u Hrvatskoj nije uočeno kao jedan od prijepora od kojih trpe članovi obitelji i stoga nije postalo pastoralno-teološkom temom – kaže s. Rebeka Anić, dodajući da savjeti koji se daju ženama žrtvama obiteljskog nasilja (da izdrže još malo, da trpe) pokazuje da se ne poznaje dinamika zlostavljanja u obitelji te da se “time nepravedno religiozno opravdava i osmišljava patnja koja nema smisla” i “samo podržava kružni tok nasilja i patnje umjesto da se žene ohrabri da se nasilju usprotive”. 

Naime, mnoge vjernice žrtve zlostavljanja uvjerene su da njihove patnje, po uzoru na samoga Krista, imaju neki, za njih, naravno, nevidljiv i nedokučiv smisao. “Pa vidiš li ti Bože što ja trpim? Isuse i ti si trpio. Što da radim”, vapila je jedna od sugovornica.

U tome trpljenju s. Anić navodi i primjere recepata spašavanja braka, među kojima je onaj s dodatnim rađanjem djece jedan od najpogubnijih. Sestra Anić kaže da postoje slučajevi da je rođenje djeteta popravilo brak, ali kada je riječ o pravim nasilničkim situacijama, dijete ne rješava problem.

– Mnoge žene svjedoče da su ih supruzi počeli tući upravo tijekom prve trudnoće, odnosno da su ih tukli bez obzira na trudnoću – kaže s. Anić.

Časna Rebeka Anić pripada redu školske sestre franjevke, doktorica je teologije, na službi zamjenice ravnatelja Franjevačkog instituta za kulturu mira.

“Ovim zbornikom želimo dati prinos povećavanju stupnja osjetljivosti na nasilje nad ženama”, napisao je u predgovoru fra Bože Vuleta, ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira i gvardijan samostana u Sinju, pojašnjavajući kako je taj zbornik sastavni dio njihova projekta o obiteljskim odnosima.

Cilj istraživača nije bio nanijeti bilo kakvu štetu Crkvi, nego upravo suprotno, pokrenuti umrtvljene pastoralne procese, kako bi Crkva pokrenula mehanizme unutar društva i stala u zaštitu onih najugroženijih. Istraživanje o nasilju u obitelji vezano je, pojašnjava fra Vuleta, uz istraživanje s kraja 2005. godine, a rezultati će uskoro biti objavljeni.

 

U istraživanju se navodi i primjer žene koju je upravo svećenik doveo do Caritasa. Kada je nakon brojnih pokušaja da sam sudjeluje u ozdravljenju obitelji uvidio da nema nikakva boljitka, rekao je ženi: “Bježite, nema tu kruha. Morate si naći negdje da se maknete”.

Dobar savjet

“Očekujem da župnik, makar kad posvećuje kuće, kad ide u blagoslov, da makar deset minuta posveti obitelji. Nedostaje razgovor koji bi dao nekakav uvid u stanje njegovih župljana”, priča ona, a s. Rebeka Anić kaže da bi strah da će žena biti odbačena i osuđivana od crkvene zajednice da ne zna dovoljno trpjeti, trebao zabrinuti Crkvu.

– Trebala bi nas zabrinuti spoznaja da se ljudi u Crkvi susreću, surađuju, mole, a da pri tome skrivaju i negdje drugdje rješavaju svoje životne teškoće – kaže s. Anić, dodajući da je u teološkoj literaturi u Hrvatskoj tema obiteljskog nasilja posve zanemarena pa i svećenici preporučuju ostanak u braku bez obzira na zlostavljanje. Tako je jednoj ženi mladi svećenik rekao da suprugu zlostavljaču mora dati šansu jer je grijeh razvesti se.

U tome trpljenju s. Anić navodi i primjere recepata spašavanja braka, među kojima je onaj s dodatnim rađanjem djece jedan od najpogubnijih. Sestra Anić kaže da postoje slučajevi da je rođenje djeteta popravilo brak, ali kada je riječ o pravim nasilničkim situacijama, dijete ne rješava problem.

– Mnoge žene svjedoče da su ih supruzi počeli tući upravo tijekom prve trudnoće, odnosno da su ih tukli bez obzira na trudnoću – kaže s. Anić.

 

Časna Rebeka Anić pripada redu školske sestre franjevke, doktorica je teologije, na službi zamjenice ravnatelja Franjevačkog instituta za kulturu mira.

“Ovim zbornikom želimo dati prinos povećavanju stupnja osjetljivosti na nasilje nad ženama”, napisao je u predgovoru fra Bože Vuleta, ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira i gvardijan samostana u Sinju, pojašnjavajući kako je taj zbornik sastavni dio njihova projekta o obiteljskim odnosima.

– Potrebno bi bilo uložiti dodatne napore u tumačenju da su i žena i muškarac jednako slike Božje – upozorava i dodaje da bi teološki trebalo promicati “model uzajamnosti” koji ne isključuje spolne razlike, ali ih ne izdiže kao pravilo. Upozorava na stav koji je bio prisutan u katoličkoj literaturi u Hrvatskoj do Drugog vatikanskog sabora, a koji kaže da “u obitelji ne može vladati potpuna jednakost između muža i žene jer obitelj ne može imati dvije jednake glave” te da je “muž, stoga, glava obitelji i njemu pripada vlast u obitelji”. – On se skrbi za uzdržavanje. Žena je srce obitelji i ima biti mužu podložna. Pokoravajući se mužu, ona se pokorava Bogu (muž je zamjenik Božji), no on tu vlast ne smije zlorabiti – navodi s. Anić.

“Došla mi je jedna korisnica i rekla da je razgovarala sa župnikom i da se on više založio za to da ona još malo razmisli. A ona je u braku 17 godina i razmislila je već mnogo puta i zaključila svaki put isto na temelju konkretnih dokaza. Župnik ju je opet poljuljao.”

Seksualno zlostavljanje

“Dolazio je kasno, pijan i onda sam morala što mi je najteže bilo… Kažem, udarci vam prođu, ali ožiljci na duši ne prođu… kad vi morate s njim takvim spavati. Ja sam morala spavati s njim, a on je znao pred malim reći: ‘Mamu treba tući, mama je samo kurva koju treba tući i spavati s njom.’

Djeca rješavaju sve probleme

“Sjećam se jednog slučaja koji se dogodio prije nekoliko godina s područja Splita.

Žena se obratila za pomoć župniku i on je rekao: ‘Rodite još djece pa će vam biti bolje, situacija će se u obitelji popraviti.’ To je krajnje promašen oblik savjetovanja.”

Župnik se pravio da ne čuje

“Pitam jednu djelatnicu crkvene ustanove za pomoć zlostavljanim ženama, koju je samo zid odvajao od župnog stana: ‘Pa što župnik, je li on čuo, zna li on?’ A ona kaže: ‘Pa dašta, znao je. Nije se htio miješati.’ Žalosno. Kad bi otac došao kući usred noći, kćer od 16 godina tukao je daskom”

Regija

Vučić rješavao probleme kosovskih Srba: Ostajte ovdje

Objavljeno

na

Vučić rješavao probleme kosovskih Srba: Ostajte ovdje
Izvor: Anadolija

Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić razgovarao je u subotu navečer sa Srbima iz svih krajeva Kosova u prepunoj sali Doma kulture u Lapljem Selu, kraj Gračanice, dok je oko 3.000 ljudi u dvorištu razgovor slušalo sa ozvučenja.

Skup je počeo minutom šutnje za prije četiri dana ubijenog Olivera Ivanovića, lidera Građanske inicijative “Sloboda, demokratija, pravda”, što je i bio povod Vučićeve današnje posjete Kosovu.

Vučić je obraćajući se okupljenima kazao da Srbija na različite načine pomaže kosovskim Srbima i da će razgovorom i dijalogom sa Albancima riješavati njihove probleme i očuvati mir. Istakao je da je najviši interes Srbije da Srbi ostanu da žive na Kosovu i da ih ne bude manje, nego danas.

“Ne plašimo se mi nikoga, ali ja mislim da je prošlo vreme kada smo ciljeve ostvarivali na neki drugačiji način. Danas je vreme kada ciljeve možemo svojim znanjem, pameću i marljivošću da ostvarujemo. Vi morate da budete za sve nas dovoljno čvrsti i jaki da ostanete ovde, a mi da budemo dovoljno pažljivi i brižni da vam pomognemo da to možete da napravite”, kazao je Vučić.

U razgovoru koji je uslijedio brojni građani su iznijeli svoje probleme. Predsjedniku Srbije obratila se jedna od prisutnih Danijela Tomašević iz Suvog Grla, u opštini Skenderaj (Srbica). Ona mu je zahvalila na posjeti i iznela svoj problem i problem Srba iz njenog sela.

Kod nas nema doktora, a ima puno dece, pa ako budete u mogućnosti da nam izađete u susret u vezi toga”, kazala je Danijela.

Ona je objasnila da postoji ambulanta, ali da rade samo medicinske sestre. Vučić joj je obećao da će odgovor dobiti u toku večeri, da bi za manje od sat vremena riješio problem tako što je obećao da će doktor u njeno selo dolaziti tri puta sedmično.

Petar Aksić iz Koretišta, kod Gnjilana, iznio je problem prodaje imovine, dok je Nebojša Nikolić iz Lapljeg Sela zatražio novčanu pomoć za liječenje njegovog bolesnog sina, koji boluje od rijetke bolesti i neophodna mu je transpaltacija koštane srži u Italiji.

Vučić je upitao koliko je novca neophodno, a Nikolić je odgovorio da je potrebno oko 150 hiljada eura. Srpski predsjednik je kazao da je to završena stvar. 

Razgovor je nastavljen iznošenjem raznih drugih problema građana, a Vučić je kazao da će razgovor trajati koliko god to bude potrebno, ako treba i do duboko u noć.

Prije razgovora u Lapljem Selu, a nakon posjete Sjevernoj Mitrovici, Vučić je u Gračanici posjetio porodicu Zorana i Nevene Stević, koja ima četvoro djece i devetoro unučadi, i koja danas slavi krsnu slavu Sveti Jovan.

U Sjevernoj Mitrovici je tri sata razgovarao sa srpskim zvaničnicima sa Kosova, dok je posjetu započeo jutros obilaskom manastira Banjska, kod Zvečana na sjeveru Kosova

Saznaj više

Regija

Berton pozvao bh. političare da se udalje od retorike podjele i uskih interesa

Objavljeno

na

Berton pozvao bh. političare da se udalje od retorike podjele i uskih interesa
Izvor: Fena

Budući da će ove godine u oktobru u Bosni i Hercegovini biti održani opći izbori, šef Misije OSCE-a u BiH ambasador Bruce G. Berton pozvao je bosanskohercegovačke političare da se udalje od retorike podjela i uskih političkih interesa, jer, kako je rekao u razgovoru za Fenu, vrijeme je da BiH ostvari značajan napredak.

– Politički lideri imaju odgovornost da stvore povoljnu političku klimu i rade na zadovoljenju stvarnih potreba građana ove zemlje – kazao je.

Osvrnuvši se na rad Misije OSCE-a u BiH u prethodnoj godini, napomenuo je da je njihova svrha ostvarenje višeg stepena prosperiteta i sigurnosti u BiH, što bi trebalo da dovede do poboljšanja kvaliteta života svih građana BiH, a to, ističe, ne može biti postignuto za samo godinu dana.

– Ja lično, kao i svi zaposleni u Misiji, predano radimo na ispunjenju tih ciljeva i zadataka, a sudeći prema reakcijama koje dolaze od građana i naših partnera, možemo reći da smo zadovoljni rezultatima ostvarenim u prošloj godini. Naravno, uvijek se može uraditi više – smatra Berton.

Naglasio je da je svaki događaj koji Misija OSECE-a u BiH organizira, bez obzira da li se radi o školama, zakonodavnim institucijama, medijima ili pravosuđu, od lokalnog do najvišeg nivoa vlasti, doprinosi, na određeni način, poboljšanju kvaliteta života u BiH. To je, kaže, njihov primarni cilj.

Naveo je neke od takvih aktivnosti, kao što je podrška koju je Misija OSCE-a pružila inicijativi srednjoškolaca iz Jajca, s ciljem sprječavanja daljnjih podjela u obrazovanju, a koja je dovela do odustajanja od stvaranja novog primjera “dvije škole pod jednim krovom”.

Osim toga, prošle godine Misija OSCE-a u BiH uspješno je okončala Projekt jačanja kapaciteta za procesuiranje predmeta ratnih zločina, čiji je cilj bio povećanje kvaliteta i efikasnosti procesuiranja predmeta ratnih zločina.

– U okviru ovog Projekta izdvojena su sredstva za organiziranje posebnih obuka za tužioce, sudije, advokate i službenike za podršku svjedocima u predmetima ratnih zločina, a zaposleno je i stručno osoblje u sudovima i tužilaštvima – pojasnio je Berton.

Također, podsjetio je i na nastavak jačanja mreže Koalicija za borbu protiv mržnje, navodeći da na području BiH trenutno djeluje 31 koalicija koje rade na promoviranju tolerancije, sprječavanju incidenata motiviranih mržnjom te reakciji zajednice na takve incidente.

– Ovo su samo neki od primjera, a ima ih još mnogo. Veliki dio naših aktivnosti je ostvaren na lokalnom nivou i pravi razliku u svakodnevnom životu lokalnih zajednica, bilo da se radi o doprinosu poboljšanju kvaliteta obrazovanja ili efikasnosti pravosudnog sistema – istakao je.

Kao prioritete Misije OSCE-a u BiH za ovu godinu izdvojio je nastavak pružanja podrške bh. vlastima u jačanju vladavine prava, borbi protiv segregacije i diskriminacije u obrazovanju, poboljšanju ukupnog stanja ljudskih prava u zemlji, promoviranju tolerancije i poštivanja ljudskih prava u lokalnim zajednicama te sprječavanju korupcije i zaštiti slobode medija.

Također, napomenuo je, nastavit će raditi i u sektoru sigurnosti, s posebnim naglaskom na sprječavanje radikalizacije i nasilnog ekstremizma.

– Naravno, budući da je ovo godina u kojoj se održavaju izbori, naša će pažnja biti usmjerena i na izborni proces u BiH – dodao je.

Imajući u vidu da je Misija OSCE-a u BiH, između ostalog, angažirana na uspostavi efikasnijeg sistema obrazovanja, posebno je istakao da BiH ne može postati prosperitetna država ukoliko ne osigura inkluzivno, kvalitetno obrazovanje za buduće generacije.

– Napredak u oblasti obrazovanja je moguć i prijeko potreban. Nažalost, djeca u BiH često se koriste kao sredstvo za ostvarenje političkih ciljeva, zbog čega problemi u školama ostaju zanemareni – mišljenja je šef Misije OSCE-a u BiH.

Također, osvrnuo se i na izmjene i dopune Izbornog zakona BiH, što je još jedno od pitanja na kojima je Misija OSCE-a angažirana, konstatujući da je napredak u iznalaženju zakonskog rješenja za izmjenu Izbornog zakona i ispunjenju obaveza proisteklih iz presuda Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava, izostao.

– Za bilo kakav napredak, bilo da se radi o izmjenama i dopunama Izbornog zakona,  uvođenju prijeko potrebnih promjena u sistem obrazovanja ili nečem drugom, ključna je politička volja – kazao je Berton.

Kako je rekao, međunarodna zajednica pruža podršku političkim liderima u pronalaženju kompromisa, ali ona neće nametati bilo kakva rješenja.

– Politički lideri, a ne međunarodna zajednica, odgovorni su za ostvarivanje napretka u ovoj zemlji – podvukao je.

Šef Misije OSCE-a u razgovoru za Fenu ukazao je na još jedno bitno pitanje, a to je sloboda medija, koja je tokom prošle godine bila ugrožena više puta i na mnogo načina.

– Svaki napad na novinare je napad na slobodu govora. Sigurnost novinara mora biti zagarantovana u svakom demokratskom društvu, uključujući i BiH – smatra Berton.

Snažno je osudio sve pritiske na novinare u BiH, bilo kroz prijetnje po fizičku sigurnost ili na bilo kakav drugi način te pozvao nadležne institucije da učine sve što je u njihovoj moći da poboljšaju stanje slobode medija u BiH.

Dodao je da Misija OSCE-a u BiH očekuje da će svaki slučaj napada i zastrašivanja novinara biti adekvatno ispitan i procesuiran te da će tokom ove godine nastaviti sarađivati sa svim nadležnim akterima, kako bi osigurali zaštitu i poštivanje slobode medija.

Saznaj više

Regija

Inzko: Dodik je dijete jedne fine antifašističke kozarske porodice

Objavljeno

na

Inzko: Dodik je dijete jedne fine antifašističke kozarske porodice
Izvor: Radiosarajevo.ba

“Poznajem gospodina Milorada Dodika već mnogo godina. Ja sam poslije rata bio austrijski ambasador u BiH. Bili smo na “ti”. On je dijete jedne fine antifašističke kozarske porodice. Bio je miljenik međunarodne zajednice. Bio je konstruktivan i pragmatičan. Kasnije je promijenio mnoga svoja mišljenja. Mi se nismo zvanično sreli već neko vrijeme, ali kada se sretnemo, kao što smo se sreli u decembru u Banjoj Luci, na dan održavanja manifestacije “Ličnost godine”, ja bih rekao da je naš odnos korektan”.

Rekao je to u intervjuu za beogradski Danas visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko govoreći o aktuelnoj političkoj situaciji u BiH.

”Istovremeno, kao visoki predstavnik, ja sam i dalje veoma zabrinut u vezi sa nekim stavovima koje on zagovara i njihovim eventualnim destabilizujućim posljedicama na ovu zemlju”, kaže u razgovoru Inzko.

Upitan je šta kaže na tvrdnje Dodika, ali i Rusije, koji ga optužuju za srbofobiju.

“To je smiješno. Dodik zna, i svaki Srbin pravoslavac zna da sam ja od 1986. ktitor Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu i dobrotvor srpskih pravoslavnih crkava od New Yorku, gdje je na Uskrs 2017. izgorjela srpska pravoslavna crkva, do Mostara, gde je veleljepna pravoslavna Saborna crkva uništena tokom rata. Mislim da nije korektna ocijena nazvati me srbofobom. Nema loših naroda. Ja sam to ponovio i nakon presude Mladiću”, rekao je, između ostalog, Inzko

Saznaj više

Budi u toku, može Like :)

Advertisement
Advertisement

top

Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com